Igrane
Ode di kamen jubi more, a val miluje žal, zvono navišta zoru, nama i tebi putniče, namirniče…
I dok ne upoznaš Hrvatsko ime, ode su neki bili i prije, Rimljani, Iliri i Dalmati tragove svoje ostavili. Dolaskom Hrvata u stoljeću sedmom nova se povist piše, a kršćanski barjak na crkvama vije. U XII. Stoljeću Markovići u Krajini sačuvaše Ljetopis popa Dukljanina (Hrvatsku kroniku) koja govori o Crvenoj Hrvatskoj te životu i smrti kralja Zvonimira jedno oa najvažnijih pismena hrvatske povisti. I tako 1466. godine Herceg Stjepan Kosača spominje selo Igrane sa 50 seljaka.
Ti seljaci, ribari, težaci, graditelji i branitelji obraniše i sačuvaše nama i tebi, putniče namirniče, ovaj razigrani biser u čipki od stine, kulu Zale Antičića i Tomice od vrimena obrane od najezde vojne sile osmanlije, a Ivaniševići-Šimići barokni ljetnikovac, dvorac sa zavitnom kapelom.
A što reći o zvoniku koji nebo dira postojan ko tvrda stina?! Tamo doli, dvori, kuće, apartmani, cvitni vrtli, masline i bajami, konobe, restorani, mriže, brodi, bila žala i vale suncem obasjane. Ma, gle, i hotel Punta ko idro navr trabakula čeka da vas ko vitar jubavju zagrli.
Igrane vas otvorena srca zove u svoje rascvitane dvore.